Hristo trgovina već preko 13 godina nudi airsoft i srodan asortiman. Iako je kroz to razdoblje bilo upita oko vatrenog oružja, ponuda se svodila na airsoft dodatke koji su kvalitetom bili nerizični za korištenje na vatrenom oružju. Kako je među airsofterima velik broj korisnika vatrenog oružja, napokon je i ta ideja dobila zamah. Krenuli smo odmah “u glavu” i nabavili nešto što čega do sad nije bilo na hrvatskom tržištu. Daniel Defense (link) spada u sam vrh proizvođača oružja AR sustava, kako kvalitetom tako i cijenom. I naravno, što drugo odabrati nego model koji je i u airsoftu izuzetno popularan, Mk18. Pa nećemo valjda neke dosadne repetirke? 🙂
Daniel Defense Mk18 FDE
Autor ovog teksta (ujedno i vlasnik Hristo trgovine), nije isprva namjeravao nabaviti Mk18. Bio sam uvjeren da je Ižmaš TR3 koji imam dovoljno dobar. No, već pri prvom kontaktu bilo je jasno da je Mk18 klasa za sebe, od posvećnosti detaljima do cjeline koja je fantastično balansirana i pogođena puška, što postaje sve jasnije kroz daljnje proučavanje. Teško je ne biti fasciniran nečim što je s takvom pažnjom napravljeno, a ujedno i tako funkcionalno. Jedva sam dočekao da jedan od kupaca odustane od rezervacije i jedan od Mk18 namijenio sebi.
Puška dolazi u plastičnom koferu s Daniel Defense oznakama. Ciljnici nisu u kompletu, a od spremnika tu je Magpul PMAG Gen 3 crne boje i kapaciteta 10 metaka (što nalaže hrvatski propis). Ne jednom sam čuo zamjerku da je izostanak mehaničkih ciljnika neoprostiv. Nekima sigurno je, osobno ih uopće ni ne namjeravam koristiti, dovoljno vjerujem svojem Aimpointu Micro H-2 i pogađanju bez ciljanja (za malo vjerojatan slučaj da Aimpoint zakaže). Što da je Daniel Defense ostavio mehaničke ciljnike u kompletu? Što se mene tiče, vjerojatno bi se brzo našli na eBayu.
Kratki PMAG je zgodan za upucavanje, ali ipak za ovako nešto treba imati PMAG standardnih dimenzija. Ali jasno, zbog legalnosti, u njih su ugrađeni limiteri kapaciteta na 10 metaka.
Uz standarno dno kundaka u kompletu se nalazi i dodatno konveksno dno, koje sam naučio cijeniti kod vježbi prinošenja u rame. Ono bi bilo moj izbor da sam ostavio serijski kundak.
Puška je vrlo lagana i odlično balansirana, baš kao i najbolje airsoft replike. Čak i TR3 (najmoderniji AK) djeluje katastrofalno predugačak, pretežak i loše balansiran jednom kad probate Mk18. A kad pomislim na klasičan AK sa Zenitco utezima, jao i pomagaj!
Pištoljska drška i kundak su gumirani i vrlo udobni, pri čemu je drška strmijeg kuta, što je u skladu s modernim streljačkim stavovima i opremom. Prednji RIS II rukohvat je ono po čemu je Daniel Defense poznat, jer njime opskrbljuje SOCOM već petnestak godina. Iako već nekoliko godina moderni rukohvati imaju tzv. negativan pristup, pa su umjesto šinama opremljeni otvorima (čime se rukovat znatno olakšava i pospješuje hlađenje), ne mogu reći da je RIS II preglomazan ili neudoban. Naprotiv, u dogledno vrijeme ga nemam namjeru zamijeniti za npr. Geissele Mk16 (URG-I), koji čak prati glas da nije dovoljno čvrst. RIS II mogu obuhvatiti u bilo kojem hvatu, a vjerujem i čvrstoći te šinama koje svakako bolje odvode toplinu od nekog užeg rukohvata. Vrijedi spomenuti i to da se od proizvođača replika jedino VFC bojom rukohvata približio boji originala, dok neki drugi nisu ni blizu.
Navikama iz airsofta teško se oduprijeti, pa se vrlo brzo postavilo pitanje – što mogu poboljšati na ovom oružju? Kako sam nakon godina bavljenja airsoftom imao popriličnu zalihu real steel dijelova (drške, rukohvati, kundaci, ciljnici, nosači ciljnika, lampe, prekidači itd.), vrlo brzo sam zaključio da mi BCM kundak i pištoljska drška više odgovaraju. Odluci je doprinijelo i to što oboje može vidjeti na novijim MK18 u rukama pripadnika SOCOM-a.
Novi modeli Daniel Defense dolaze s GRIP-N-RIP ambidekstralnom ručicom za repetiranje, za koju proizvođač navodi i kompatibilnost s prigušivačima. Ovo znači da se mislilo na odvod plinova, koji bi kod nekih drugih ručica odlazili u lice strijelca. Povlačenje je glatko, bez obzira povlačio je s obje ili samo jedne strane. Razmatrao sam Geissele ručice, ali ova mi djeluje kao da bi manje zapinjala, pa ostaje.
Daniel Defense GRIP-N-RIP ručica
Nosač zatvarača, zatvarač, udarna igla, povratna opruga s utegom, sve sam krenuo proučavati u cilju pronalaženja možda boljeg “upgrade” rješenja i zaključio da je ovaj idealan. Možda se na prvu neki Geissele H2 super 42 ili JP Industries čini bolji, no nakon proučavanja postaje jasno da u DD znaju što rade.
Daniel Defense cijevi slove kao najbolje što se trenutno može pronaći na serijskom oružju, daleko nadilaze vojni standard, pa tu mogu biti itekako zadovoljan.
Razbijač plamena je također prošao kroz određena promišljanja, razmatrao sam Surefire Warcomp, SF3P, SOCOM muzzle brake, BE Meyers 249F, KAC MAMS i QDC, pa se opet zadovoljan vratio na serijski – radi se o dobro promišljenom dijelu koji bolje razbija plamen od standardnog A2, a zadržava i određenu ulogu kompenzatora, budući da je donji dio zatvoren (kako puška ne bi dizala prašinu pri pucanju iz ležećeg stava)
Daniel Defense razbijač plamena
Jedina stvar koju sam zamijenio je okidač. Daniel Defense poznat je po tome što dolazi sa standardnim milspec (GI) okidačima. Radi se o prilično tvrdim jednostupanjskim okidačima namijenjenim vojsci (pri tome se ne zna koliko su uvježbani, iskusni i pod kakvim stresom, pa je okidač rađen da bude siguran). Okidač ima vrlo kratak hod i reset, pa je prilično iskoristiv u stresnim situacijama i gađanju na malim udaljenostima. Za precizno gađanje ipak je pretvrd, ujedno i bez zida, pa sam odabrao Geissele SSA. Mogu samo reći da je svaki hype oko Geissele okidača opravdan. SSA je njihov najtvrđi okidač, vojne namjene i namijenjen relativno širokom krugu korisnika, ali i takav je daleko bolji od bilo čega što sam susretao na ovom tipu oružja. Mogu samo zamisliti kakvi su im tek natjecateljski okidači, koji bi ipak bili preopasni za širu populaciju.
Geissele SSA okidač
Selektor na Mk18 je ambidekstralan no, kako nemam namjeru postati ljevak, maknuo sam desnu polugu. Jednostavnost prije svega, bez detalja koji mogu smetati, zbunjivati ili zapinjati.
Za prihvat remena na RIS II sam u gornjem stražnjem dijelu postavio Magpul RSA QD, koji sam do sad koristio na više replika i na TR3. Općenito mogu reći da su mnoga airsoft iskustva primjenjiva i na pravo oružje. Jasno, ne sva, pogotovo ona koja se tiču sigurnosti. U airsoftu samo se nagledali svega, ali pogreške su uglavnom popravljive. S vatrenim oružjem nema šale pa sam dobro preispitao neke vlastite navike.
U Hrvatskoj Daniel Defense još uvijek ne postoji u nomenklaturi pa čekam upis u knjižicu vlasnika oružja. Kako sam legalist, nisam još pucao iz Mk18, što će biti tema drugog dijela ovog opisa. Sljedeći tekst bavit će se dojmovima sa strelišta, pri čemu se posebno veselim usporedbi s nekim poznatim modelima jurišnog oružja zapadnih proizvođača (HK i drugi).
moja Mk18 spremna za strelište
