AEG vs HPA

AEG vs HPA Leave a comment

AEG vs HPA ? O ovoj temi gotovo svaki airsofter ima mišljenje, no relativno malo ih ima i iskustva s oba sustava, pogotovo što se tiče tehničke strane. Gotovo uvijek će se čuti negativan argument “…ali crijevo i boca…” i tu priča za mnoge prestaje.

S AEG se susrećem od 2006. godine praktički svakodnevno i s tehničke i s korisničke strane, uz nebrojeno puno popravaka ili upgradea, ali i grešaka na kojima se uči. HPA koristim od 2014. godine i u te 4+ godine upoznao sam nekoliko sustava (Polarstar Fusion Engine, Polarstar F2, Wolverine Inferno, Redline N7) i s tehničke i s korisničke strane te radio na nekoliko desetaka HPA replika. I tu je bilo zaista svega, a manje je poznato da i kod HPA postoji upgrade (točnije, postojao je na Fusion Engineu, dok kod modernih sustava to ipak nije slučaj).

AEG kakvog danas poznajemo je već tridesetak godina star koncept, no bilo bi pogrešno usporediti nešto otprije nekoliko godina i danas. Napredak je svakodnevan i renomirani proizvođači replika i upgrade dijelova nude sve kvalitetnije, trajnije i moćnije komponente. Današnji AEG iz vrha ponude je nemjerljivo moćnija sprava od nečeg otprije par godina ili današnjeg AEG iz donjeg segmenta ponude. Još ako se isti upgradea kvalitetnim dijelovima i to napravi netko tko zna što radi, rezultati su više nego impresivni. Pri tome mislim na domet, preciznost, odziv okidača, brzinu paljbe (RoF – rate of fire), trajnost i pouzdanost.

Serijski, pa čak i skuplji AEG nema svojeg ekvivalenta među HPA sustavima. Ako ste ograničeni financijama, nemate izbora i nemojte uopće razmišljati o HPA sustavu, jer se on cijenom i performansama može uspoređivati s najkvalitetnije poboljšanim AEG-om.

Moderne HPA sustave ne treba dovoditi u vezu sa starim pneumatskim sustavima. Danas su to elektropneumatski sustavi gdje elektronika kontrolira i znatno pomaže rad i iskoristivost sustava. Izuzetak su dva sustava – Redline Milsim i Wolverine Reaper. Kod prvog se radi o čisto mehaničko-pneumatskom sustavu, dok drugi nema elektroniku već vrlo elementarni prekidač i bateriju. No ovo su zapravo izuzeci, jer elektronika daje niz mogućnosti ugađanju rada HPA sustava. Samo ako ste tehnološka lijenčina i hoćete nešto što uopće ne treba podešavati i što će raditi u svim uvjetima, birajte ove sustave.

Realističnost kao kriterij se često navodi kao kontraargument HPA sustava, zbog već spomenute boce i crijeva. Po pitanju AEG vs HPA tabori su snažno podijeljeni a strasti izražene. Pa zašto bismo pristali na bocu i crijevo, pogotovo ako nam je realizam prioritet ? HPA sustavi posjeduju realističniji odziv na okidaču, zvuk koji nije “kontaminiran” zujanjem zupčanika i motora, mogu se utišati gotovo do nečujnosti (što zna biti izuzetno korisno u igri), zvuk se može i znatno pojačati što opet daje dodatni realizam u odnosu na AEG, vrlo lako i bez ikakvog rastavljanja i dodatnih dijelova mogu se prilagoditi raznim pravilima i ulogama u igri (DMR, jurišna puška, SMG). Iz osobnog iskustva, HPA mi je davao realističniji osjećaj najviše zbog odziva okidača i zvuka replike, dok se boca i crijevo zaborave.

Nije zanemarivo ni punjenje boca, koje se radi na razne načine (ručnom pumpom ili punjenjima iz ronilačke boce, koju pak punite u vatrogasnoj postaji ili ronilačkom klubu). I ovo je dodatni trošak, ne baš zanemariv.

Svakako treba spomenuti i pokušaje da se HPA sustavi riješe boce i crijeva i tu se može navesti Redline Airstock ili Wolverine CO2 stock, no ovdje ipak imamo određen kompromise i vidu broja hitaca koje je moguće ispaliti (kod Wolverine CO2 stocka svega 150 po ampuli) odnosno određene nerealističnosti izgleda u slučaju Airstocka.

Prednost AEG-a je očita, niste vezani za bocu i crijevo. No, čak i kod najkvalitetnijeg AEG-a, postoji daleko više komponenata koje se mogu pokvariti – lomovi zubaca, anti reversal poluge, pucanje glave klipa, zubaca klipa, čak i pucanje opruge, degradacije rada motora, pregaranje elektronike. Ako vam se to dogodi na terenu i niste upgrade majstor s rezervnim dijelovima pri ruci, trebat će vam rezervna replika.

Kod HPA lista mogućih kvarova je kratka – u 99% slučajeva problemi se javljaju zbog nedovoljnog podmazivanja brtvi pa one slabo rade ili pucaju, ili nečistoća i prašina uđu u mlaznice i druge dijelove. Ovi kvarovi se rješavaju daleko brže i jednostavnije, a neki od njih tek pojačanjem pritiska da se sustav “ispuše”. Tek iznimno dolazi do pregaranje elektronike ili pucanja nekog prekidača, no u svakom od tih slučajeva radilo se o grešci korisnika ili onog tko je sustav ugrađivao.

Zaključio bih kako i HPA i AEG imaju i svoje mane i prednosti, kao i mjesto u ovom hobiju. Kad bih birao AEG za sebe, bio bi zasnovan na VFC ili LCT tijelu, Gate TITAN-u, Retro arms školjci, Siegetek ili ASG zupčanicima, Action Army motoru, Retro Arms klipu, ASG glavi klipa, cilindra i mlaznici, ASG tappet plateu te ASG Ultimate opruzi. Komora bi bila G&G rotacijska, uz G&G zelenu gumicu i R-hop te PDI cijev. Sve ovo košta poprilično, ali nudi i maksimalne performanse i trajnost. Nešto niže performanse i trajnost već se mogu dobiti i serijskim replikama kao G&G gornje klase ili Krytac.

Kad bih radio HPA za sebe, opet bi to bilo VFC ili LCT tijelo, a zadržao bih i G&G rotacijsku komoru, G&G zelenu gumicu, R-hop i PDI cijev. HPA sustav bi vjerojatno bio Polarstar F2 (ovaj sustav je za znalce po pitanju podešavanja, jer se može puno toga postići ali i puno toga “uprskati” ako ne znate što radite; za one koji ne vladaju znanjem, ipak bih preporučio Redline N7 i njegove nasljednike koji uskoro dolaze na tržište).

Kad se govori o upgradeu ili samo ugradnji, ključni element je ipak osoba koja ga radi, bez obzira AEG vs HPA. Iskustvo se ovdje stječe godinama, često na skupim greškama i eksperimentiranju koje samo po sebi košta. Preporučujem da ne tražite najjeftinijeg već kvalitetnog majstora. Nažalost, mora se reći da neki uzimaju replike na rad iz životne nužde i rade jeftino, što na kraju ne zadovoljava ni njih, ni korisnike kvalitetom. Osobno bih uvijek izabrao entuzijasta koji se dokazao na najizazovnijim projektima, dok je cijena tu samo potvrda kvalitete rada.

Što donosi budućnost ? I AEG i HPA scene su žive, ali je ipak znatno dinamičnije na HPA sceni. Svake godine izađe nešto zanimljivo, a u 2019. su trend kompletne replike u startu rađene kao HPA, što eliminira dosta troškova i osigurava kompatibilnost dijelova. Iako su bili najavljivani, za sad su izostali sustavi koji u standardni kundak smještaju zrak, uz kapacitet od nekoliko stotina hitaca. Možda iduće godine….Kod AEG nema revolucionarnih pomaka, već se radi o stalnom i poboljšavanju postojećih komponenti. A AEG vs HPA će svakako i idućih godina ostati jedna od vječnih tema.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

error: